Sunday, October 25, 2009

Konacno

Prvo je bio Global, radila se struka. U pocetku zanimljivo, kasnije upoznas neke ljude malo bolje pa nije bilo tako zanimljivo, cast izuzecima i veliki pozdrav za njih!
Cari finansijskog (satro) osamostaljivanja su bas samarale kako su stigle, ali sam bio ponosan, znao sam sta sam mogao, a sta ne! Firma je jedva prezivljavala (da je bilo drugacije da li bi me primili?!) i na kraju posustala. Prvo, ne tako lepo iskustvo.
A onda malo posta pa dve prilike odjednom, naravno onakve kakve se mogu samo pozeleti. Ugovoreno ministarstvo, a stize i poziv iz Globalovog ljutog suparnika City-ja. Da li promeniti klub, da li uzeti dres vecitog rivala?! Nisam se mnogo razmisljao jel su ponudili uslove koje nisam mogao da odbijem, PARE!!! Doduse bilo je na kratko ali vrlo poucno, STRUKA NIKAD VISE U OBLIKU KURIRSKIH SLUZBI! Drugo, ne tako lepo iskustvo.
Ministarstvo za nauku i tehnoloski razvoj, ala to zvuci! Drzavne jasle, ne moze to da propadne, siguran posao, ako ponude za stalno znas sta treba da radis... I ponudise, ali... IT podrska, placac racuna, kupovina dorucaka, kurir, analiticar... dinamican posao, malo li je! Ekonomska kriza, qrci - palci i rezanje. Trece, ne tako lepo iskustvo.
DotEXE d.o.o. Skolski saborac iz klupe, drug calan ove skupine, programer, Sasa. Bio na jednoj seansi kod njega kad je Ministarstvo pocelo da udara, a ja poceo da osecam udarce, zalio se i covek pomogao.

Sasa: "Mixa, jesi li cuo za ovu varijantu "Prva sansa", ovo za pripravnike."
Ja: "Jesam, sto?"
Sasa: "Pa moja firma hoce da primi jednog pa ako bi hteo da dodjes da porazgovaras sa gazdama?"
Ja: "Kad i gde?"

Pa pocelo je krajem jula. U pocetku su me mnogo psovali, ali sad ih razumem sta mi pricaju. Ja sam konacno zadovoljan. PIONIR SOFTWARE DEVELOPER! :D
Cetvrto, lepo iskustvo!

Wednesday, July 29, 2009

Jos jedan clan Alkoide u poseti Novom Sadu


Alkoida ponovo osvaja Novi Sad....Mixa ispunio obecanje i posetio Novi Sad....Pogledajte slike....

Raftig - Tara

Nisam stigao nesto mnogo da pisem,ali samo mogu da kazem NEVEROVATNO ISKUSTVO !!!


Wednesday, March 18, 2009

Zanimljiva pricica!!!

Violinist in the Metro


This is an incredibly sad story which gave me chills. It is a social experiment about perception, taste and priorities of people.

A man sat at a metro station in Washington DC and started to play the violin; it was a cold January morning.
He played six Bach pieces for about 45 minutes. During that time, since it was rush hour, it was calculated that thousands of people went through the station, most of them on their way to work.


Three minutes went by and a middle aged man noticed there was musician playing. He slowed his pace and stopped for a few seconds and then hurried up to meet his schedule.


A minute later, the violinist received his first dollar tip: a woman threw the money in the till and without stopping continued to walk.


A few minutes later, someone leaned against the wall to listen to him, but the man looked at his watch and started to walk again. Clearly he was late for work.


The one who paid the most attention was a 3 year old boy. His mother tagged him along, hurried but the kid stopped to look at the violinist. Finally the mother pushed hard and the child continued to walk turning his head all the time. This action was repeated by several other children. All the parents, without exception, forced them to move on.


In the 45 minutes the musician played, only 6 people stopped and stayed for a while. About 20 gave him money but continued to walk their normal pace.
He collected $32.
When he finished playing and silence took over, no one noticed it.
No one applauded, nor was there any recognition.


No one knew this but the violinist was Joshua Bell, one of the best musicians in the world. He played one of the most intricate pieces ever written with a violin worth 3.5 million dollars.


Two days before his playing in the subway, Joshua Bell sold out at a theater in Boston and the seats average $100.


Joshua Bell playing incognito in the metro station was organized by the Washington Post as part of an social experiment about perception, taste and priorities of people. The outlines were: in a commonplace environment at an inappropriate hour: Do we perceive beauty? Do we stop to appreciate it? Do we recognize the talent in an unexpected context?


One of the possible conclusions from this experience could be:


If we do not have a moment to stop and listen to one of the best musicians in the world playing the best music ever written, how many other things are we missing?

My additional thoughts would only be that so many people do things because they are "fashionable" that they forget to look at things with their own eyes, listen with their own ears, and appreciate anything with their own hearts.

Source: WashingtonPost.com

Thursday, February 12, 2009

A klinci i dalje gadjaju grudvama automobile

Sneg nekako izbegava Beograd ovih zima, ali je danas zavejao. Sinoc kasno legoh, bilo je tu i par piva, ali komsija i ovog jutra nije zakasnio sa nastavkom renoviranja svog stana, negde oko 10h moj zimski san je bio prekinut. 

Spremim neki dorcak na brzinu od svega sto nadjem u frizideru, jer me smara da idem do prodavnice. Zivim preko puta osnovne skole, i ona me nekako po drugi put inspirise da napisem neki  post. Pijem svoju prvu kafu i gledam kako veje bela padavina, a  u okolnoj skoli ekipa skolaraca se sprema u ofanzivu. Prave se grudve i ceka se meta. Ograda skolskog dvorista idealna za zasedu, a u ulici lezeci policajac, svaki vozac mora da uspori. Evo ga Clio usporava nailazi na lezeci i BAM dve grudve u soferku, kratak beg iza coska, ako se slucajno neki vozac iznervira pa krene u poteru. Ali, ko ce da se cima po ovakvom vremenu da juri klince, gas druga, treca i cao.

E sad mi se javlja flash back. Zimski raspust, Januar neke davne 95, Trile i ja u zasedi, parkic kod Hotela Morava. I ofanziva na ucesnike u saobracaju, a voleli smo i da gadjamo prolaznike koji nose kisobrane.  Posle smo se osilili i gadjali kola ditektno sa trotoara bez zaklona, e tu se jedan vozac iznervirao ukocio naglo, on i suvozac istrcali na nas mi u beg, sva sreca umakli smo. Cak sam taj dogadjaj iskoristio i napisao satav iz srpskog u osnovnoj ali sam dobio neku slabu ocenu. Bila su to doba "prvih zlocina". Sada neka druga deca nastavljaju tradiciju.

2009. se zahuktava, Miksa i Relja i Djuka kao "gest star" posetili su Kop,  i Sale jedan vikend,cisto da i ove zime ne prodje bez nas. Klinci beze kuci, ja zavrsavam kafu, odlazim da platim racune. Mozda i ja bacim kojju grudvu, hehehe.

Thursday, January 29, 2009

Zimovanje 2009

Govna su mi se jela predhodnih mesec i po dana! Na kopaoniku blato, rade tri - cetiri staze, katastrofa. Sneg ne pada mesec dana, ali danas je osvanulo rekao bih snezno jutro tako da ce skijanja od nedelje 1.2.2009. sigurno biti! Mozda se bude vozio i donji deo crvene Duboke posle dve godine! :D




Temperatura:
-6 °C
Vetar:
1 m/s (NW)
Vlažnost:
100 %
Opis:
Slab sneg
Sneg:
42 cm
Prog.:
-2 °C Sneg