Wednesday, March 03, 2010

Preko reke

Kao da je bilo nekad. Tu je nekad bila mocvara, a sad su blokovi , tu su nekad samo bile zgrade, a sad poslovni i trzni centri, tu se nekad samo spavalo, a sad se radi , luduje, trosi.

To su bile standardne fraze koje se upotrebljavaju , kada neko pise o Novom Beogradu. Posle novog preseljenja u sada vec deseti stan za ovih sedam godina na beogradskom govornom podrucju, nije lako oseti se neki teret selidbe. Sta je tu je preko reke se moralo.

Raspakujem polako stvari , ostali mi jedna puna kesa, provalim da je puna knjiga, pomislim cimerove programerske knjige ili tako nesto, kad ono pored tog programerskog tresha,koji donosi milone, nadju se i neka knjizevna dela moderne srpske knjizevnosti. I zapadne mi za oko knjiga "Sve Crvenkape su iste" by Marko Vidojkovic, i setim se da je lik bio kod Kesica u Republici, i cisto iz neke radoznalosti krenem da citam , nisam ni trepno prodje 30 strana, i onda se trgnem i kazem sebi : "alo ti nisi lik koji cita knjige" bacim to iz ruku i ukljucim komp. A sad shavatam da je prethodna recenica u stilu Vidojkovicevih dela. Zanimljivo je pa mozda i procitam.

Mozak nastavlja da radi , i eto me na blogu, citam nase prethodne postove, bacim pogled na listu clanova. Velika lista 9 dusa, 9 tela. Medju njima bilo je raznih cimerskih grupacija. Ali sad shvatam da je od 1.3. ostala samo jedna i to Sasa i ja, poslednji cimeri. U to ime zavrsicu ovo pivo, pa u snove , a i blokovi su vec uveliko tamo.



1 comment:

Relja said...

UUUUU stravaaaa, kad dolazimo u blokove na pivo i da vidimo gajbu?
Da osetimo i mi sa ove strane reke kako je to kad zivis u blokovima,da postanemo i mi malo opasni...pozz...